Novo istraživanje pokazuje da koncentracija HDL holesterola nije prediktivan faktor u procjeni rezidualnog vaskularnog rizika, među pacijentima agresivno tretiranih statinima, koji postižu jako niske vrijednosti LDL holesterola (LDL-C) (Lancet 2010;376:333-39). Rezultati dolaze iz post-hoc analize podataka iz studije „Opravdano korištenje statina u prevenciji: Interventna studija evaluacije rosuvostatina” (skraćenica JUPITER), koja je publicirana u 2008. godini.
JUPITER je uključivao >17,800 osoba sa bazalnim LDL holesterolom manjim od 130mg/dL (3,36 mmol/L), nivoom C-reaktivnog proteina većim ili jednakim 2,0mg/L i bez istorije kardiovaskularne bolesti, koji su metodom slučaja odabrani da uzimaju dnevno 20mg rosuvastatina ili placebo. Studija je pokazala značajno bolje rezultate u grupi tretiranih, uključujući 44% smanjenje rizika od velikih kardiovaskularnih incidenata u dvogodišnjem periodu.
Istraživači su izveli post-hoc analizu zato što je rezidulani vaskularni rizik nađen u aktivno tretiranoj grupi mnogih sličnih studija, i pored toga što su one konzistentno izvještavale o značajnom smanjenju rizika od kardiovaskularnih incidenata. Naučnici pretpostavljaju da se ovaj rezidualni rizik može objasniti dijelom i zbog toga što mnogi pacijenti imaju nizak HDL holesterol nakon terapije statinima, što bi podizanje HDL holesterola stavilo kao terapijski prioritet. Post-hoc JUPITER analiza je istraživala vezu između HDL holesterola i rezidualnog kardiovaskularnog rizika.