Istraživanje na preko 100.000 pacijenata pokazuje da većina rutinskih laboratorijskih nalaza ostaje stabilna bez obzira na dužinu gladovanja prije uzimanja uzorka krvi.
Rutinsko ispitivanje krvi ključno je za dijagnozu, praćenje i procjenu rizika od bolesti. Od mnogih pacijenata se i dalje traži da gladuju 8–12 sati prije flebotomije, iako je taj zahtjev prvobitno bio namijenjen uglavnom za testiranje glukoze i lipida. Gladovanje može odgoditi testiranje istog dana i koncentrirati potražnju u ranim jutarnjim satima u bolnicama i laboratorijama.
Istraživači iz Južne Koreje procijenili su da li su opći zahtjevi za gladovanjem neophodni prije rutinskog testiranja krvi. Predloženi pristup bi zamijenio univerzalno pravilo o gladovanju specifičnim zahtjevima za određene testove. Analiza se fokusirala na to da li su se rezultati razlikovali kada su pacijenti gladovali manje od 8 sati, 8–12 sati ili više od 12 sati.
Studija je dizajnirana kao velika retrospektivna analiza stvarnih bolničkih podataka. Istraživači su pregledali skoro 10 miliona rutinskih rezultata testova prikupljenih iz 670 bolnica u Južnoj Koreji. Konačna analiza uključila je rutinske nalaze krvi 101.148 odraslih osoba, pri čemu je trajanje gladovanja zasnovano na vremenu od posljednjeg obroka koje je zabilježio flebotomist.
Statistički modeli su korišteni za usporedbu prosječnih rezultata testova u tri grupe trajanja gladovanja. Kako bi smanjili mogućnost da razlike odražavaju opće zdravstveno stanje pacijenta, istraživači su također uspoređivali iste pojedince tokom odvojenih posjeta s različitim trajanjem gladovanja. Nalazi su pokazali da su krvna slika, markeri funkcije bubrega, elektroliti i većina jetrenih enzima dali slične rezultate bez obzira na trajanje gladovanja.
Od 121 rutinskog laboratorijskog testa, samo mali broj je pokazao klinički značajne razlike povezane s gladovanjem. U uparenim usporedbama unutar iste osobe, 10 testova je premašilo pragove kliničke greške. Kada je gladovanje trajalo manje od 8 sati, glukoza u krvi bila je 10,8% viša, trigliceridi 20,1% viši, a lipaza 36,4% viša, dok se glukoza smanjivala za oko 4,3 mg/dL za svaki dodatni sat gladovanja.
Gladovanje od 8–12 sati u odnosu na više od 12 sati nije proizvelo nikakvu klinički značajnu razliku ni za jedan rezultat testa. Nalazi su objavljeni u časopisu JAMA Internal Medicine 28. septembra 2026. godine. Istraživači su naveli da su potrebna dalja istraživanja u raznovrsnijim populacijama prije nego što se klinički standardi mogu redefinisati.
