Analiza perikardne tečnosti (Pericardial Fluid Analysis)

Redakcija LabMedicina.org

Analiza perikardne tečnosti obuhvata laboratorijsko ispitivanje tečnosti oko srca s ciljem utvrđivanja uzroka njenog prekomjernog nakupljanja i dijagnostike perikarditisa.

Analiza perikardne tečnosti predstavlja skup laboratorijskih pretraga koje se izvode na uzorku tečnosti uzete iz perikardne kese (srčane maramice). U zdravom organizmu, mala količina ove tečnosti služi kao podmazivač koji smanjuje trenje pri radu srca. Međutim, patološki procesi mogu dovesti do prekomjernog nakupljanja tečnosti (perikardni izliv), što može ozbiljno ugroziti funkciju srca. Laboratorijska analiza uključuje fizičko-hemijski pregled, citološku analizu stanica, mikrobiološke pretrage i biohemijske parametre kako bi se utvrdio tačan uzrok nastanka izliva.

Kome se test preporučuje

Ova dijagnostička procedura se primjenjuje kod pacijenata kod kojih je ultrazvukom ili drugim slikovnim metodama utvrđeno prisustvo značajne količine tečnosti u perikardnoj kesi. Indikacije za analizu uključuju:

  • Sumnju na infektivni perikarditis uzrokovan bakterijama, virusima ili gljivicama
  • Sumnju na tuberkulozu srca ili sistemske gljivične infekcije
  • Dijagnostiku malignih oboljenja koja mogu metastazirati na perikard
  • Sumnju na autoimune i reumatske bolesti poput sistemskog eritemskog lupusa
  • Nerasvijetljene slučajeve hroničnog ili ponavljajućeg perikarditisa
  • Nakupljanje tečnosti nakon infarkta miokarda ili kardiohirurških zahvata

Priprema i uzorak

Uzorak perikardne tečnosti dobija se invazivnom medicinskom procedurom koja se naziva perikardiocenteza, a koju izvodi kardiolog pod kontrolom ultrazvuka ili fluoroskopije. Zbog prirode zahvata, pacijent se priprema u bolničkim uslovima i obično je potrebno da bude na tašte određeni broj sati prije zahvata. Uzeti uzorak tečnosti se odmah raspoređuje u odgovarajuće sterilne epruvete i bez odlaganja transportuje u laboratoriju kako bi se očuvala stabilnost stanica i eventualnih patogena.

Tumačenje nalaza

Prvi korak u interpretaciji nalaza je razlikovanje transudata od eksudata. Transudati nastaju uslijed sistemskih poremećaja poput popuštanja srca ili ciroze jetre, dok eksudati ukazuju na lokalni upalni, infektivni ili maligni proces. Povećan broj leukocita i dominantnost određene vrste bijelih krvnih zrnaca mogu ukazivati na bakterijsku ili tuberkuloznu infekciju. Citološkim pregledom traže se atipične ili maligne stanice koje potvrđuju prisustvo karcinoma. Mikrobiološke kulture i molekularne metode omogućavaju identifikaciju uzročnika infekcije i određivanje osjetljivosti na lijekove.

Važne napomene

Rezultate analize perikardne tečnosti uvijek treba tumačiti u sklopu kompletne kliničke slike pacijenta, nalaza krvi i slikovnih dijagnostičkih metoda. Negativan mikrobiološki ili citološki nalaz ne isključuje u potpunosti infekciju ili malignitet, pa je u nekim slučajevima potrebno ponoviti postupak ili uraditi biopsiju perikarda. Referentne vrijednosti biohemijskih parametara u tečnosti uspoređuju se sa vrijednostima iz pacijentove krvi uzete u isto vrijeme.