Analiza peritonealne tečnosti (Peritoneal Fluid Analysis)

Redakcija LabMedicina.org

Analiza peritonealne tečnosti obuhvata ispitivanje ascitesne tečnosti radi utvrđivanja uzroka njenog nakupljanja u trbušnoj šupljini, poput ciroze, infekcija ili tumora.

Analiza peritonealne tečnosti predstavlja seriju laboratorijskih testova koji se izvode na uzorku tečnosti uzete iz trbušne šupljine. Nakupljanje slobodne tečnosti u abdomenu naziva se ascites i predstavlja simptom različitih ozbiljnih oboljenja. Laboratorijskim ispitivanjem ascitesa određuju se njegov fizički izgled, hemijski sastav, prisustvo i vrsta stanica te eventualna prisutnost mikroorganizama. Ova analiza je ključna za pravovremeno otkrivanje uzroka nakupljanja tečnosti i usmjeravanje odgovarajućeg liječenja.

Kome se test preporučuje

Pretraga se izvodi kod pacijenata sa novonastalim ili nerasvijetljenim ascitesom, kao i kod onih kod kojih dolazi do naglog pogoršanja već poznatog stanja. Glavne indikacije uključuju:

  • Sumju na spontani bakterijski peritonitis kod pacijenata sa cirozom jetre
  • Sumnju na maligni ascites povezan sa karcinomima jajnika, dojke, gastrointestinalnog trakta ili jetre
  • Dijagnostiku sekundarnog peritonitis uslijed perforacije organa
  • Nerasvijetljeni ascites kod srčane insuficijencije ili bubrežnog zatajenja
  • Sumnju na tuberkulozni peritonitis
  • Sumnju na pankreatitis ili oboljenja pankreasa s nakupljanjem tečnosti

Priprema i uzorak

Uzorak tečnosti uzima se procedurom zvanom abdominalna paracenteza, pri kojoj ljekar pomoću tanke igle i uz lokalnu anesteziju aspirira tečnost iz trbušne šupljine. Za samu proceduru obično nije potrebna posebna priprema pacijenta osim pražnjenja mokraćnog mjehura neposredno prije zahvata. Uzeti uzorak tečnosti šalje se u sterilnim epruvetama na biohemijsku, mikrobiološku i citološku analizu. Izuzetno je važno da se istovremeno uzme i uzorak venske krvi radi poređenja određenih parametara.

Tumačenje nalaza

Izračunavanje gradijenta albumina između seruma i ascitesa (SAAG) predstavlja primarni korak u diferencijalnoj dijagnozi. Visok gradijent ukazuje na portalnu hipertenziju (npr. ciroza jetre, srčano zatajenje), dok nizak gradijent ukazuje na uzroke koji nisu povezani s portalnim priskom (npr. malignitet, infekcije, pankreatitis). Povećan ukupan broj leukocita i dominantnost neutrofila ukazuju na bakterijsku infekciju, dok pretežno prisustvo limfocita usmjerava sumnju na tuberkulozu ili karcinomatozu. Citološka analiza omogućava direktno otkrivanje malignih stanica.

Važne napomene

Interpretacija nalaza u potpunosti zavisi od korektnosti uzimanja uzorka i njegove brze dostave u laboratoriju. Referentne i granične vrijednosti moraju se tumačiti u kontekstu kliničkih simptoma i laboratorijskih parametara iz krvi. U slučajevima kada je nalaz citologije negativan, a sumnja na malignitet visoka, preporučuje se ponavljanje paracenteze.