Analiza pleuralne tečnosti

Redakcija LabMedicina.org

Analiza pleuralne tečnosti obuhvata fizikalne, hemijske, mikrobiološke i citološke testove uzorka tečnosti iz grudne šupljine radi utvrđivanja uzroka njenog nakupljanja.

Analiza pleuralne tečnosti jeste skup dijagnostičkih procedura koje se izvode na uzorku tečnosti izvučene iz pleuralnog prostora — tankog sloja između plućnih maramica. U normalnim uslovima, u ovom prostoru se nalazi samo mala količina podmazujuće tečnosti koja omogućava nesmetano širenje pluća. Međutim, različita oboljenja mogu dovesti do prekomjernog nakupljanja tečnosti (pleuralni izliv). Analizom ovog izliva utvrđuje se njegov sastav, priroda i uzrok nastanka, što je ključni korak u postavljanju tačne dijagnoze i izboru odgovarajućeg liječenja.

Kome se test preporučuje

Izvođenje analize pleuralne tečnosti preporučuje se kod svih pacijenata kod kojih je fizikalnim pregledom i radiološkim metodama (RTG pluća, ultrazvuk, CT) dijagnosticiran pleuralni izliv nepoznatog porekla. Indikacije uključuju:

  • Sumnju na plućne ili sistemske infekcije (upala pluća, tuberkuloza, empijem).
  • Diferencijalnu dijagnozu otežanog disanja (dispneje) i bolova u grudnom košu.
  • Sumnju na primarne ili sekundarne maligne procese (karcinom pluća, karcinom dojke, limfom).
  • Procjenu neobjašnjenog nakupljanja tečnosti kod pacijenata sa zatajenjem srca, cirozom jetre ili bubrežnom insuficijencijom.
  • Sumnju na autoimune bolesti koje zahvataju pleuru (npr. sistemski eritemski lupus).

Priprema i uzorak

Uzorak se dobija procedurom koja se naziva torakocenteza (punkcija pleuralnog prostora), koju izvodi ljekar specijalista pod sterilnim uslovima, često uz kontrolu ultrazvuka. Prije zahvata pacijentu se objasni postupak i daju uputstva. Izvučeni uzorak tečnosti se odmah raspoređuje u odgovarajuće sterilne i antikoagulantne epruvete za biohemijsku, mikrobiološku, citološku i hematološku analizu. Posebna priprema pacijenta u smislu gladovanja nije neophodna, ali je važno obavijestiti ljekara o eventualnoj antikoagulantnoj terapiji zbog rizika od krvarenja.

Tumačenje nalaza

Prvi i najvažniji korak u tumačenju jeste razlikovanje izliva na transudat i eksudat (pomoću specifičnih kriterija koji porede nivoe proteina i LDH u tečnosti i krvi).

  • Transudat: Nastaje usljed sistemskih poremećaja pritiska (npr. popuštanje srca, ciroza). Tečnost je obično bistra, sa niskim sadržajem proteina i ćelija.
  • Eksudat: Nastaje lokalnim oštećenjem i povećanom propusnošću kapilara usljed upale, infekcije ili maligniteta. Tečnost je zamućena, sa visokim nivoom proteina, LDH i prisustvom upalnih ili malignih ćelija.

Važne napomene

Analiza pleuralne tečnosti je invazivna dijagnostička metoda i nosi minimalne rizike poput pneumotoraksa ili krvarenja. Tumačenje parametara u tečnosti mora se uvijek raditi u usporedbi sa istovremenim nalazima iz krvi pacijenta (biohemijske analize serumskih proteina i LDH). Referentni opsezi i specifične metode razlikuju se među laboratorijama, pa nalaz zahtijeva cjelovitu evaluaciju od strane nadležnog ljekara.