Antifosfolipidna antitijela predstavljaju grupu autoantitijela usmjerenih protiv sopstvenih fosfolipida i proteina vezanih za fosfolipide na ćelijskim membranama. Prisustvo ovih antitijela u cirkulaciji značajno povećava rizik od nastanka nepoželjnih ugrušaka u venskim i arterijskim krvnim sudovima, te može uzrokovati ozbiljne komplikacije u trudnoći. Testiranje obuhvata analizu više vrsta antitijela, kao što su antikardiolipinska antitijela (aCL), anti-beta-2-glikoprotein I (anti-β2GPI) i lupus antikoagulanse (LA). Otkrivanje ovih antitijela ključni je korak u dijagnostici antifosfolipidnog sindroma (APS), potencijalno opasnog autoimunog poremećaja.
Kome se test preporučuje
Ova analiza je namijenjena pacijentima kod kojih postoji sumnja na autoimuni hiperkoagulabilni poremećaj ili neobjašnjene vaskularne i reproduktivne komplikacije. Testiranje se najčešće preporučuje u sljedećim situacijama:
- Pojava neobjašnjene venske ili arterijske tromboze, posebno u mlađoj životnoj dobi.
- Ponavljani spontani pobačaji ili neobjašnjeni gubitak zdravog fetusa u kasnijoj trudnoći.
- Rani razvoj teške preeklampsije ili insuficijencije posteljice tokom trudnoće.
- Prisustvo sistemskih autoimunih bolesti, prvenstveno sistemskog eritemskog lupusa (SLE).
- Neobjašnjeno produženo aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme (aPTT) u rutinskim nalazima.
Priprema i uzorak
Za analizu se uzima uzorak venske krvi. Posebna priprema u smislu gladovanja uglavnom nije neophodna, osim ako se iz istog uzorka ne rade drugi biohemijski testovi. Izuzetno je važno obavijestiti ljekara o primjeni antikoagulansne terapije (poput heparina, varfarina ili direktnih oralnih antikoagulanasa), jer pojedini lijekovi mogu uticati na rezultate ispitivanja, naročito prilikom testiranja na lupus antikoagulanse.