Antimitohondrijska antitijela (AMA / AMA-M2)

Redakcija LabMedicina.org

Mjerenje antimitohondrijskih antitijela i AMA-M2 podtipa ključno je za dijagnostiku i potvrdu primarnog bilijarnog holangitisa (PBC).

Antimitohondrijska antitijela (AMA) su autoantitijela usmjerena protiv proteina koji se nalaze na unutrašnjoj membrani mitohondrija u ljudskim ćelijama. Među različitim podtipovima ovih antitijela, od najvećeg kliničkog značaja je podtip AMA-M2, koji cilja piruvat dehidrogenazni kompleks. Prisustvo AMA-M2 antitijela u krvi predstavlja izuzetno specifičan i osjetljiv serološki marker za primarni bilijarni holangitis (PBC), hroničnu autoimunu bolest jetre koja dovodi do progresivnog uništenja malih žučnih kanalića.

Kome se test preporučuje

Testiranje na AMA i AMA-M2 antitijela preporučuje se u sklopu obrade neobjašnjenih poremećaja u radu jetre i žučnih puteva. Indikacije uključuju:

  • Sumnja na primarni bilijarni holangitis (PBC)
  • Neobjašnjeno i dugotrajno povišenje parenhimskih i holestatskih enzima jetre (posebno alkalne fosfataze i GGT-a)
  • Hronični svrbež kože (pruritus) nepoznatog uzroka, naročito kod žena srednje dobi
  • Diferencijalna dijagnostika hroničnih hepatitisa i ciroze jetre
  • Evaluacija pacijenata sa drugim prisutnim autoimunim bolestima (npr. Sjogrenov sindrom, autoimuni tireoiditis)
  • Neobjašnjiv, hroničan umor praćen laboratorijskim znakovima holestaze

Priprema i uzorak

Za analizu se uzima uzorak krvi iz vene. Za ovo testiranje nije potrebna nikakva posebna priprema pacijenta, niti je nužno suzdržavanje od hrane prije vađenja krvi. Poželjno je da pacijent obavijesti ljekara o svim terapijama koje koristi, iako većina uobičajenih lijekova ne utiče direktno na prisustvo autoantitijela u serumu.

Tumačenje nalaza

Pozitivan nalaz AMA, a naročito specifičnog AMA-M2 podtipa, u više od 90–95% slučajeva ukazuje na prisustvo primarnog bilijarnog holangitisa. Titrovi antitijela nemaju uvijek direktnu korelaciju sa težinom ili stadijem bolesti, ali sama prisutnost potvrdno djeluje na postavljanje dijagnoze. Vrlo rijetko, niske koncentracije AMA mogu se detektovati kod drugih autoimunih oboljenja poput autoimunog hepatitisa ili sistemske skleroze. Negativan nalaz u većini slučajeva isključuje PBC, iako postoji mali procenat takozvanog AMA-negativnog primarnog bilijarnog holangitisa.

Važne napomene

Diferencijacija standardnog AMA testa i specifičnog AMA-M2 testa omogućava veću dijagnostičku preciznost. Referentni opsezi i jedinice mjerenja (npr. indeks, RU/mL ili titar) zavise od laboratorije i metodologije testa. Konačnu dijagnozu PBC-a postavlja hepatolog ili gastroenterolog na osnovu kombinacije laboratorijskih nalaza, kliničkih simptoma i po potrebi histološkog nalaza biopsije jetre.