Antitrombin (Antithrombin / AT III)

Redakcija LabMedicina.org

Određivanje nivoa antitrombina koristi se za procjenu urođenog ili stečenog nedostatka ovog ključnog prirodnog antikoagulansa i rizika od tromboze.

Antitrombin, ranije poznat i kao antitrombin III, prirodni je protein koji djeluje kao jedan od najvažnijih inhibitora zgrušavanja krvi u ljudskom organizmu. Njegova primarna uloga jeste neutralizacija enzimskog djelovanja trombina i drugih faktora koagulacije, čime se sprečava prekomjerno i nekontrolisano formiranje krvnih ugrušaka u cirkulaciji. Smanjena aktivnost ili koncentracija antitrombina značajno povećava rizik od nastanka duboke venske tromboze i plućne embolije. Mjerenje ovog parametra omogućava identifikaciju osoba sa povećanom sklonošću ka trombozama (trombofilijom).

Kome se test preporučuje

Analiza antitrombina indikuje se kod pacijenata kod kojih se sumnja na poremećaj hemostaze ili definisanu genetiku sklona ugrušcima. Test se obično preporučuje u sljedećim situacijama:

  • Pojava duboke venske tromboze ili plućne embolije u mlađoj životnoj dobi.
  • Porodična historija neobjašnjenih tromboembolijskih događaja ili dokazanog nedostatka antitrombina.
  • Neobjašnjeno izostajanje očekivanog odgovora na antikoagulansnu terapiju heparinom.
  • Ponavljani spontani pobačaji ili pojava tromboza tokom trudnoće i puerperija.
  • Procjena stečenih stanja poput teških oboljenja jetre ili diseminovane intravaskularne koagulacije (DIK).

Priprema i uzorak

Za analizu je potrebna plazma dobijena iz venske krvi uzete sa citratnim antikoagulansom. Posebna priprema u smislu gladovanja nije neophodna, ali se preporučuje izbjegavanje intenzivnog fizičkog napora prije vađenja krvi. Izuzetno je važno da se test ne izvodi tokom akutne epizode tromboze niti dok je pacijent na aktivnoj terapiji heparinom, jer to može privremeno smanjiti nivoe antitrombina i dovesti do lažno niskih rezultata.

Tumačenje nalaza

Rezultati se najčešće izražavaju kao procenat funkcije (aktivnosti) antitrombina u poređenju sa referentnom plazmom.

  • Snižene vrijednosti: Ukazuju na primarni (nasljedni) ili sekundarni (stečeni) nedostatak antitrombina. Stečeni deficit se često javlja kod smanjene sinteze u jetri, povećanog gubitka putem bubrega kod nefrotskog sindroma, povećane potrošnje kod DIK-a, te teških opekotina ili trauma.
  • Povišene vrijednosti: Rijetko se sreću i obično nemaju direktan klinički značaj u pogledu povećanog rizika od krvarenja, ali se mogu primijetiti kod akutnih upalnih procesa ili upotrebe anaboličkih steroida.

Važne napomene

Tumačenje antitrombina zahtijeva pažljivo uzimanje u obzir trenutnog zdravstvenog stanja i primijenjene terapije. Lažno snižene vrijednosti tokom akutnih stanja zahtijevaju ponavljanje testa nakon stabilizacije pacijenta. Referentne vrijednosti zavise od specifične analitičke metode (funkcionalni hromogeni ili imunološki esej) te variraju među laboratorijama.