Autoantitijela na otočiće pankreasa (Diabetes autoantitijela)

Redakcija LabMedicina.org

Testiranje autoantitijela na Langerhansove otočiće pankreasa pomaže u dijagnostici i diferencijaciji autoimunog dijabetesa tipa 1 od drugih oblika šećerne bolesti.

Autoantitijela na otočiće pankreasa predstavljaju serološke markere autoimunog napada na beta-ćelije Langerhansovih otočića pankreasa, koje su odgovorne za proizvodnju inzulina. Imuni sistem pogrešno prepoznaje komponente vlastitih ćelija kao strane i stvara antitijela koja postepeno dovode do njihove destrukcije i razvoja apsolutnog nedostatka inzulina. Mjerenje ovih autoantitijela (kao što su GADA, IA-2A, IAA i ZnT8A) ključno je za potvrdu autoimune prirode šećerne bolesti i razlikovanje dijabetesa tipa 1 od ostalih oblika poremećaja glukoregulacije.

Kome se test preporučuje

Određivanje prisustva autoantitijela preporučuje se u kliničkim situacijama gdje postoji dilema o tačnom tipu dijabetesa ili potreba za procjenom rizika. Indikacije obuhvataju:

  • Diferencijalnu dijagnozu između dijabetesa tipa 1 i tipa 2 kod djece i odraslih
  • Dijagnostiku latentnog autoimunog dijabetesa kod odraslih (LADA)
  • Procjenu rizika od razvoja dijabetesa tipa 1 kod bliskih srodnika oboljelih osoba
  • Sumnju na autoimuni dijabetes kod pacijenata sa atipičnom kliničkom slikom
  • Donošenje odluke o pravovremenom uvođenju inzulinske terapije

Priprema i uzorak

Uzorak za ovu analizu je venska krv (serum). Posebna priprema pacijenta nije potrebna — nije neophodno gladovanje, niti prekid uobičajene ishrane. Testiranje se može obaviti u bilo koje doba dana. Ako je pacijent na terapiji inzulinom duže od dvije sedmice, interpretacija inzulinskih autoantitijela (IAA) može biti otežana, te se u tim slučajevima fokus stavlja na druga antitijela iz panela (GADA, IA-2A, ZnT8A).

Tumačenje nalaza

Prisustvo jednog ili više autoantitijela u serumu (pozitivan nalaz) snažno ukazuje na autoimunu etiologiju šećerne bolesti i potvrđuje dijagnozu dijabetesa tipa 1 ili LADA-e. Što je veći broj različitih detektovanih autoantitijela, to je veća vjerovatnoća brže progresije destrukcije beta-ćelija i potpunog gubitka sekrecije inzulina. Negativan nalaz ukazuje da autoimuni proces vjerovatno nije uzrok hiperglikemije, što usmjerava dijagnozu ka dijabetesu tipa 2, monogenskom dijabetesu (MODY) ili sekundarnim oblicima bolesti, iako u rijetkim slučajevima dijabetesa tipa 1 antitijela mogu izostati ili nestati tokom vremena.

Važne napomene

Nivo autoantitijela može se smanjivati sa dugogodišnjim trajanjem bolesti kako dolazi do potpune destrukcije tkiva pankreasa. Negativan rezultat ne isključuje u potpunosti autoimuni dijabetes ako je test urađen kasno u toku bolesti. Metodologije testiranja i granične vrijednosti (cut-off) variraju između dijagnostičkih laboratorija, te je rezultate neophodno tumačiti u sklopu cjelokupne kliničke slike i anamneze.