Bakar je esencijalni mineral u tragovima neophodan za pravilno funkcionisanje brojnih enzimskih sistema, sintezu kolagena, proizvodnju celularne energije, apsorpciju željeza i održavanje funkcije centralnog nervnog sistema. U organizmu se najveći dio bakra u krvi nalazi vezan za protein ceruloplazmin. Određivanje koncentracije bakra u serumu ili urinu važno je za procjenu statusa ovog elementa u organizmu te za otkrivanje stanja povezanih s njegovim patološkim nakupljanjem ili nedostatkom.
Kome se test preporučuje
Određivanje nivoa bakra indicirano je u kliničkim situacijama u kojima postoji sumnja na poremećaj metabolizma bakra ili njegov deficit. Indikacije obuhvataju:
- Sumnju na Wilsonovu bolest, genetski poremećaj koji dovodi do prekomjernog taloženja bakra u jetri, mozgu i drugim organima.
- Sumnju na Menkesovu bolest, rijedak genetski poremećaj apsorpcije bakra kod novorođenčadi i dojenčadi.
- Neobjašnjana oboljenja jetre, neurološke simptome ili promjene u ponašanju nepoznatog uzroka.
- Evaluaciju anemije ili neutropenije koje ne reaguju na standardnu terapiju.
- Praćenje pacijenata na dugotrajnoj parenteralnoj prehrani ili terapiji visoki dozama cinka.
Priprema i uzorak
Za mjerenje bakra u serumu uzima se uzorak venske krvi. Preporučuje se da se uzimanje krvi obavi ujutro, pri čemu pacijent može primijeniti kratkotrajni post u dogovoru sa laboratorijom. U određenim slučajevima analizira se i 24-satni urin radi procjene izlučivanja bakra iz organizma. Prije testiranja važno je obavijestiti ljekara o uzimanju suplemenata koji sadrže cink ili bakar, te o upotrebi estrogena ili oralnih kontraceptiva koji mogu uticati na nivo ceruloplazmina i serumskog bakra.