Bilirubin je žuto-narandžasti pigment koji nastaje kao prirodni nusproizvod razgradnje hemoglobina iz starih ili oštećenih eritrocita (crvenih krvnih zrnaca). Nakon nastanka, nekonjugovani (indirektni) bilirubin se vezuje za albumin i putem krvi transportuje do jetre. U jetrenim ćelijama se spaja sa glukuronskom kiselinom i prelazi u konjugovani (direktni) bilirubin, koji je rastvorljiv u vodi i izlučuje se putem žuči u crijeva. Određivanje ukupnog, direktnog i indirektnog bilirubina u krvi ključno je za procjenu sintetske i ekskretorne funkcije jetre, prohodnosti žučnih puteva, te za dijagnostiku hemolitičkih stanja i neonatalne žutice.
Kome se test preporučuje
Mjerenje bilirubina u serumu preporučuje se pacijentima kod kojih postoji sumnja na oboljenja jetre, žučnog sistema ili poremećaje krvi. Najčešće indikacije obuhvataju:
- Pojava žutice (žutilo kože i bjeloočnica): Pomaže u utvrđivanju uzroka hiperbilirubinemije.
- Sumnja na oboljenja jetre: Hepatitis, ciroza ili masna jetra.
- Opstrukcija žučnih puteva: Sumnja na žučne kamence, stenoze ili tumore.
- Procjena hemolitičkih anemija: Stanja sa ubrzanom razgradnjom eritrocita.
- Monitoring novorođenčadi: Procjena fiziološke ili patološke žutice kod beba.
- Praćenje nefrodiferenciranih toksičnih efekata lijekova: Nadzor pacijenata na hepatotoksičnoj terapiji.
Priprema i uzorak
Za analizu se uzima uzorak venske krvi. Za tačne rezultate preporučuje se gladovanje od 8 do 12 sati prije vađenja krvi, jer masni obroci mogu izazvati lipemiju uzorka i uticati na tačnost mjerenja. Uzorak krvi mora se zaštititi od direktne svjetlosti odmah nakon uzimanja, budući da je bilirubin izuzetno osjetljiv na svjetlost (fotolabilan) koja ga razgrađuje i uzrokuje lažno niske rezultate. Pacijent treba obavijestiti ljekara o upotrebi lijekova, alkohola ili suplemenata koji mogu uticati na rad jetre.