Ceruloplazmin je vodeći protein za transport bakra u krvi, ključan za dijagnostiku Wilsonove bolesti i poremećaja metabolizma bakra.
Ceruloplazmin je alfa-2-globulin koji se sintetiše u jetri i predstavlja glavni prenosnik bakra u ljudskom organizmu, vezujući više od 80% ukupnog bakra u cirkulaciji. Pored svoje transportne uloge, ceruloplazmin djeluje i kao enzim koji učestvuje u metabolizmu željeza, te služi kao reaktant akutne faze. Određivanje njegove koncentracije u krvi ključno je za procjenu poremećaja metabolizma bakra i rada jetre.
Kome se test preporučuje
Testiranje ceruloplazmina primarno se provodi kod sumnje na poremećaje u skladištenju i transportu bakra, te u određenim neurološkim i hepatološkim stanjima:
Sumnja na Wilsonovu bolest kod pacijenata sa neobjašnjivim oštećenjem jetre ili neurološkim simptomima
Ispitivanje prisustva Kayser-Fleischerovog prstena u rožnjači oka
Dijagnostika Menkesovog sindroma kod dojenčadi i mlađe djece
Evaluacija neobjašnjivih poremećaja metabolizma željeza i anemija
Procjena stanja pacijenata sa dugotrajnom parenteralnom ishranom
Priprema i uzorak
Analiza se izvodi iz uzorka venske krvi. Za određivanje ceruloplazmina nije potrebna posebna priprema pacijenta u smislu posta. Međutim, važno je napomenuti da estrogeni, uključujući oralne kontraceptive i hormonsku nadomjesnu terapiju, te trudnoća mogu značajno povećati sintezu ceruloplazmina u jetri, pa je te informacije neophodno predočiti ljekaru prije interpretacije nalaza.
336 × 280
Tumačenje nalaza
Tumačenje nivoa ceruloplazmina zahtijeva pažljivu evaluaciju uz istovremeno mjerenje koncentracije bakra u krvi i urinu.
Snižene vrijednosti: Izraženo snižene koncentracije ceruloplazmina tipičan su nalaz za Wilsonovu bolest, genetski poremećaj koji dovodi do taloženja bakra u jetri i mozgu. Niske vrijednosti mogu se javiti i kod Menkesovog sindroma, teškog nedostatka bakra u ishrani, nefrotskog sindroma ili teških stadija otkazivanja jetre.
Povišene vrijednosti: Budući da je ceruloplazmin reaktant akutne faze, povišeni nivoi često prate sistemske upale, infekcije, opsežne povrede, trudnoću, kao i primjenu estrogena ili prisustvo pojedinih malignih procesa.
Važne napomene
Snižena vrijednost ceruloplazmina nije sama po sebi dovoljna za definitivnu dijagnozu Wilsonove bolesti, te je nalaz uvijek potrebno potvrditi analizom bakra u 24-satnom urinu ili biopsijom jetre. Referentni intervali variraju zavisno od starosne dobi pacijenta i analitičke metode koju laboratorija primjenjuje. Kod novorođenčadi i dojenčadi nivoi su prirodno niži u odnosu na odrasle osobe.