D-dimer (D-dimer)

Redakcija LabMedicina.org

D-dimer je specifični razgradni produkt ugruška krvi koji se koristi za isključivanje duboke venske tromboze i plućne embolije.

D-dimer je proteinski fragment koji nastaje u krvi kada se fibrin, ključna komponenta krvnog ugruška, razgrađuje procesom fibrinolize. U zdravom organizmu stvara se i razgrađuje minimalna količina fibrina. Kada dođe do aktivacije sistema zgrušavanja krvi i formiranja tromba, nivo D-dimera u cirkulaciji značajno raste. Određivanje koncentracije D-dimera je brza i izuzetno osjetljiva laboratorijska metoda koja se primarno koristi za isključivanje tromboembolijskih događaja.

Kome se test preporučuje

Testiranje D-dimera primarno se indicira kod pacijenata sa sumnjom na stanja povezana sa hiperkoagulabilnošću:

  • Sumnja na duboku vensku trombozu sa simptomima poput oticanja, crvenila i bola u nozi
  • Sumnja na plućnu emboliju kod naglog nedostatka vazduha, bola u grudima i tahikardije
  • Dijagnostika i praćenje diseminovane intravaskularne koagulacije
  • Procjena rizika od ponovne tromboze nakon prestanka antikoagulantne terapije

Priprema i uzorak

Za analizu se uzima uzorak venske krvi sa antikoagulansom. Za ovaj test nije potrebna posebna priprema pacijenta niti gladovanje, s obzirom na to da se često izvodi u hitnim medicinskim stanjima. Izuzetno je važno da se uzorak krvi uzme pravilno bez mikroodgrušavanja kako bi se izbjegli lažno povišeni rezultati.

Tumačenje nalaza

Tumačenje vrijednosti D-dimera ima specifičnu kliničku težinu:

  • Negativan nalaz: Ima visoku negativnu prediktivnu vrijednost, što znači da sa velikom vjerovatnoćom isključuje prisustvo akutne duboke venske tromboze ili plućne embolije.
  • Povišene vrijednosti: Ukazuju na povećanu sintezu i razgradnju fibrina, ali nisu specifične samo za trombozu. Povišen D-dimer se sreće i kod fizioloških stanja poput trudnoće i starije životne dobi, te kod operativnih zahvata, trauma, infekcija, maligniteta i zapaljenskih bolesti.

Važne napomene

D-dimer je test visoke osjetljivosti, ali niske specifičnosti. Povišen rezultat sam po sebi ne potvrđuje dijagnozu tromboze, već zahtijeva dalju slikovnu dijagnostiku poput ultrazvuka vena ili CT angiografije. Referentne granice se mogu prilagođavati životnoj dobi pacijenta, a same jedinice mjerenja i metode variraju među laboratorijama.