Detekcija JAK2 mutacije (JAK2 V617F)

Redakcija LabMedicina.org

Genetski test za detekciju JAK2 mutacije koristi se u dijagnostici mijeloproliferativnih neoplazmi poput polycythemia vera i esencijalne trombocitemije.

JAK2 (Janus kinaza 2) je ključni gen koji kodira protein odgovoran za prenos signala u ćelijama koštane srži, regulišući proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, bijelih krvnih zrnaca i trombocita. Specifična tačkasta mutacija JAK2 V617F dovodi do stalne, nekontrolisane aktivacije ove kinaze, što uzrokuje prekomjernu staničnu proliferaciju neovisno od fizioloških mehanizama kontrole. Mjerenje ove mutacije predstavlja vrhunski molekularno-dijagnostički standard u evaluaciji hroničnih mijeloproliferativnih neoplazmi (MPN).

Kome se test preporučuje

Testiranje na JAK2 mutaciju indicirano je kod pacijenata kod kojih postoji sumnja na mijeloproliferativne poremećaje na osnovu poremećaja u kompletnoj krvnoj slici ili specifičnih kliničkih komplikacija. Glavne indikacije uključuju:

  • Sumnju na Polycythemia vera (izrazito povišen hemoglobin i hematokrit)
  • Neobjašnjivu i dugotrajnu trombocitozu (značajno povišen broj trombocita)
  • Sumnju na primarnu mijelofibrozu ili nejasnu splenomegaliju (uvećanu slezenu)
  • Pojavu neobjašnjivih venskih tromboza na neobičnim lokacijama (npr. portalna ili hepatalna vena)
  • Diferencijalnu dijagnozu reaktivnih stanja u odnosu na clonalne hematološke bolesti

Priprema i uzorak

Za analizu se uzima uzorak pune venske krvi sa antikoagulansom (najčešće EDTA). Za ovaj molekularni test nije potrebna posebna priprema pacijenta — gladovanje nije neophodno i uzorak se može uzeti u bilo koje doba dana. Ključno je da se uzorak nakon vađenja adekvatno transportuje do molekularne laboratorije kako bi se očuvala stabilnost genetskog materijala (DNK).

Tumačenje nalaza

Pozitivan nalaz (detektovana JAK2 V617F mutacija) potvrđuje prisustvo klonalnog hematološkog poremećaja. Ova mutacija je prisutna u više od 95% pacijenata sa Polycythemia vera, te u oko 50 do 60% pacijenata sa esencijalnom trombocitemijom ili primarnom mijelofibrozom. Kvantitativno određivanje postotka mutiranog alela pomaže u procjeni opterećenja bolešću i praćenju odgovora na terapiju. Negativan nalaz značajno smanjuje vjerovatnoću za Polycythemia vera, ali u potpunosti ne isključuje druge mijeloproliferativne neoplazme, gdje je potrebno testirati druge genetske markere poput CALR ili MPL gena.

Važne napomene

JAK2 V617F je stečena (somatska) mutacija nastala u matičnim ćelijama hematopoze i ne prenosi se na potomstvo. Metode detekcije (poput real-time PCR-a ili sekvenciranja) razlikuju se po svojoj osjetljivosti među laboratorijama, što može uticati na granicu detekcije malih mutiranih klonova. Tumačenje nalaza uvijek vrši hematolog u korelaciji sa nalazom biopsije koštane srži i kliničkim parametrima.