Digoksin je kardiotonični glikozid, lijek koji se propisuje za poboljšanje snage srčane kontrakcije i kontrolu brzine srčanog ritma kod pacijenata sa zatajenjem srca i određenim vrstama aritmija, kao što je atrijalna fibrilacija. Određivanje nivoa digoksina u krvi predstavlja klasičan primjer terapijskog nadzora lijekova (TDM). Budući da digoksin ima izuzetno uzak terapijski prozor — što znači da je razlika između djelotvorne doze i doze koja uzrokuje toksičnost veoma mala — redovno praćenje njegove koncentracije ključno je za bezbjednost i efikasnost terapije.
Kome se test preporučuje
Testiranje koncentracije digoksina u serumu ili plazmi preporučuje se u različitim kliničkim situacijama vezanim za primjenu ove terapije:
- Pacijentima koji tek započinju terapiju digoksinom radi prilagođavanja individualne doze.
- Kod sumnje na toksičnost lijeka, koja se može manifestovati mučninom, povraćanjem, poremećajima vida ili novonastalim poremećajima srčanog ritma.
- Pacijentima sa oštećenjem bubrežne funkcije, budući da se digoksin primarno izlučuje putem bubrega.
- Prilikom uvođenja ili ukidanja drugih lijekova koji mogu stupiti u interakciju sa digoksinom.
- U situacijama kada terapijski odgovor nije zadovoljavajući unatoč redovnoj primjeni propisane doze.
Priprema i uzorak
Za testiranje je potreban uzorak venske krvi. Najvažniji faktor za tačnost rezultata jeste vrijeme uzimanja uzorka u odnosu na posljednju uzetu dozu lijeka. Uzorak krvi obično se uzima najmanje osam sati nakon posljednje oralne doze (neposredno prije sljedeće planirane doze), kako bi se omogućila potpuna distribucija lijeka u tkiva. Post prije vađenja krvi uglavnom nije neophodan, ali je izuzetno važno obavijestiti osoblje laboratorije o tačnom vremenu uzimanja posljednje tablete i eventualnoj primjeni drugih terapija.