Fenitoin (Phenytoin)

Redakcija LabMedicina.org

Kvantitativno određivanje fenitoina u krvi omogućava optimalno doziranje i izbjegavanje neželjenih efekata tokom liječenja epilepsije.

Fenitoin je antiepileptički lijek koji se široko primjenjuje u spriječavanju i kontroli parcijalnih i generalizovanih toničko-kloničkih epileptičkih napada. Određivanje koncentracije fenitoina u krvi predstavlja standardni dio terapijskog praćenja lijeka. Zbog specifične, nelinearne farmakokinetike fenitoina, male promjene u primijenjenoj dozi mogu dovesti do velikih i nepredvidivih skokova u njegovoj koncentraciji u krvi, povećavajući rizik od toksičnih reakcija.

Kome se test preporučuje

Testiranje nivoa fenitoina u krvi preporučuje se redovno svim osobama na terapiji ovim lijekom. Glavne indikacije obuhvataju:

  • Inicijalno prilagođavanje doze nakon započinjanja liječenja.
  • Izostanak kontrole epileptičkih napada uprkos redovnoj upotrebi lijeka.
  • Pojavu simptoma koji ukazuju na potencijalnu toksičnost ili neželjene efekte.
  • Sumnju na nepridržavanje propisanog rasporeda uzimanja terapije.
  • Promjene u zdravstvenom stanju pacijenta, poput bolesti jetre ili bubrega.

Priprema i uzorak

Analiza se izvodi iz uzorka venske krvi. Najčešće se uzorak uzima neposredno prije sljedeće planirane doze (najniža dnevna koncentracija lijeka). Posebna priprema u vidu gladovanja uglavnom nije potrebna. Prilikom vađenja krvi, ključno je navesti tačno vrijeme uzimanja posljednje doze fenitoina, kao i sve druge lijekove koje pacijent uzima, s obzirom na to da fenitoin stupa u brojne interakcije s drugim medikamentima.

Tumačenje nalaza

Rezultati testa procjenjuju se u odnosu na utvrđene terapijske granice.

  • Snižene vrijednosti (ispod terapijskog raspona) sugerišu da doza lijeka nije adekvatna za postizanje zaštitnog efekta ili da pacijent ne uzima terapiju redovno, čime se povećava učestalost epileptičkih napada.
  • Povišene vrijednosti (iznad terapijskog raspona) ukazuju na rizik od toksičnosti fenitoinom. Rani znaci toksičnosti uključuju nistagmus (nervoljne pokrete očiju), ataksiju, vrtoglavicu, nemir i mučninu, dok teži oblici mogu uzrokovati konfuziju, letargiju i somnolenciju.

Važne napomene

Fenitoin se u visokom procentu vezuje za proteine plazme, prvenstveno albumin. Stanja koja smanjuju nivo albumina (poput bolesti jetre, nefrotskog sindroma ili trudnoće) mogu promijeniti odnos slobodnog i vezanog fenitoina u krvi, pa je u takvim situacijama ponekad potrebno mjeriti slobodni fenitoin. Referentni i terapijski rasponi zavise od laboratorije i primijenjene analitičke metode.