Helicobacter pylori test

Redakcija LabMedicina.org

Test na Helicobacter pylori koristi se za otkrivanje prisustva bakterije koja uzrokuje gastritis, čir na želucu i dvanaestpalačnom crijevu.

Helicobacter pylori test obuhvata grupu dijagnostičkih metoda koje služe za identifikaciju prisustva bakterije Helicobacter pylori u probavnom traktu. Ova gram-negativna bakterija ima sposobnost preživljavanja u izuzetno kiselim uslovima želuca, gdje izaziva hroničnu upalu sluznice. Pravovremeno otkrivanje ove infekcije od kliničkog je značaja jer je ona vodeći uzrok nastanka hroničnog gastritisa, peptičkog čira na želucu i dvanaestpalačnom crijevu, te predstavlja značajan faktor rizika za razvoj karcinoma želuca.

Kome se test preporučuje

Testiranje na bakteriju Helicobacter pylori preporučuje se pacijentima sa simptomima gornjeg dijela probavnog sistema i određenim rizičnim stanjima. Indikacije obuhvataju:

  • Osobe sa hroničnim bolom ili nelagodom u gornjem dijelu stomaka, mučninom i nadutošću
  • Pacijente sa dijagnosticiranim čirova na želucu ili dvanaestpalačnom crijevu
  • Osobe koje planiraju dugotrajnu terapiju nesteroidnim reumaticima (NSAIL)
  • Pacijente sa neobjašnjenom sideropenijskom anemijom ili idiopatskom trombocitopenijskom purpurom
  • Osobe sa porodičnom anamnezom karcinoma želuca
  • Praćenje uspješnosti sprovedene eradikacijske terapije

Priprema i uzorak

Priprema pacijenta zavisi od vrste testa koji se primjenjuje (izdisajni test na urea-i, test stool antigena iz stolice ili serološki test iz krvi). Za urealni izdisajni test i test iz stolice, neophodno je obustaviti primjenu antibiotika i bizmutovih preparata najmanje četiri sedmice, te inhibitora protonske pumpe (PPI) najmanje dvije sedmice prije testiranja, kako bi se izbjegli lažno negativni rezultati. Za serološki test krvi nije potrebna posebna priprema pacijenta.

Tumačenje nalaza

Pozitivan rezultat urealnog izdisajnog testa ili testa stolice jasno ukazuje na prisustvo aktivne infekcije bakterijom H. pylori i zahtijeva odgovarajući terapijski pristup. Negativan nalaz ovih testova ukazuje na odsustvo aktivne infekcije. Sa druge strane, pozitivan serološki test krvi dokazuje prisustvo antitijela (IgG), ali ne može razlikovati trenutno aktivnu infekciju od prošle, izliječene infekcije, te se stoga ne koristi za praćenje uspjeha terapije.

Važne napomene

Urealni izdisajni test i test antigena u stolici smatraju se neinvazivnim metodama izbora za primarnu dijagnostiku i kontrolu izlječenja. Referentne vrijednosti i granične tačke ovise o primijenjenoj metodologiji i laboratoriji. Za konačnu interpretaciju i izbor dijagnostičke metode potrebno je konsultovati ordinirajućeg ljekara ili gastroenterologa.