Insulin je ključni peptidni hormon koji luče beta-ćelije pankreasa, a čija je osnovna uloga regulacija nivoa glukoze u krvi i metabolizam ugljenih hidrata, masti i proteina. Mjerenje koncentracije insulina u serumu ili plazmi pruža uvid u funkcionalni kapacitet pankreasa i osjetljivost tkiva na ovaj hormon. Razumijevanje dinamike lučenja insulina važno je za dijagnostiku i praćenje poremećaja metabolizma glukoze, uključujući dijabetes melitus i insulinsku rezistenciju.
Kome se test preporučuje
Određivanje nivoa insulina preporučuje se u raznim kliničkim stanjima povezanim sa poremećajem glikoregulacije:
- Osobama sa sumnjom na insulinsku rezistenciju i metabolički sindrom
- Pacijentima sa sindromom policističnih jajnika (PCOS)
- Osobama sa neobjašnjivim epizodama niske koncentracije glukoze u krvi (hipoglikemija)
- Pacijentima kod kojih se sumnja na tumor pankreasa koji luči insulin (insulinom)
- Procjeni potrebe za uvođenjem ili prilagođavanjem terapije kod dijabetesa tipa 2
Priprema i uzorak
Za analizu se koristi uzorak venske krvi. Osnovno mjerenje insulina vrši se ujutru, nakon gladovanja od najmanje 8 do 12 sati (natašte). Tokom ovog perioda dozvoljeno je piti samo vodu. Ponekad se insulin mjeri u sklopu testa tolerancije na glukozu (OGTT), gdje se uzorci uzimaju u više vremenskih tačaka nakon konzumiranja rastvora glukoze. Pacijent treba obavijestiti ljekara o svim lijekovima koje koristi, posebno o terapiji za dijabetes.