Inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1)

Redakcija LabMedicina.org

IGF-1 test mjeri nivo faktora rasta koji posreduje u djelovanju hormona rasta, pruživši uvid u poremećaje rasta i funkcije hipofize.

Inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1), poznat i pod nazivom somatomedin C, jeste polipeptidni hormon koji se sintetiše prvenstveno u jetri pod direktnom stimulacijom hormona rasta (GH) iz hipofize. Za razliku od samog hormona rasta, čije nivoi u krvi izuzetno variraju tokom dana zbog pulsnog lučenja, IGF-1 ima stabilnu koncentraciju u cirkulaciji i čvrsto je vezan za specifične transportne proteine. Zbog toga mjerenje IGF-1 služi kao pouzdan i stabilan pokazatelj ukupne prosječne dnevne sekrecije hormona rasta i funkcionalnosti osovine hipofiza-jetra.

Kome se test preporučuje

Testiranje nivoa IGF-1 ključno je u obradi endokrinoloških poremećaja povezanih sa viškom ili nedostatkom hormona rasta. Indikacije obuhvataju:

  • Dijagnostiku i praćenje uzroka usporenog linearnog rasta i niskog stasa kod djece.
  • Sumnju na prekomjerno lučenje hormona rasta, što dovodi do gigantizma kod djece ili akromegalije kod odraslih.
  • Procjenu nedostatka hormona rasta kod odraslih sa poznatim oboljenjima ili operacijama na hipofizi.
  • Praćenje uspješnosti hirurške, zračne ili medikamentozne terapije adenoma hipofize.
  • Procjenu stanja uhranjenosti i proteina u organizmu kod teških oblika malnutricije ili apsorpcijskih poremećaja.

Priprema i uzorak

Za određivanje IGF-1 uzima se uzorak venske krvi. Poželjno je da pacijent gladuje 8 do 12 sati prije uzimanja uzorka (voda je dozvoljena). Neposredno prije vađenja krvi treba izbjegavati teže fizičke napore. Takođe, važno je obavijestiti ljekara o svim lijekovima koje pacijent koristi, posebno o estrogenskoj terapiji, jer ona može uticati na nivoe IGF-1 u krvi.

Tumačenje nalaza

Interpretacija nalaza IGF-1 iziskuje strogo usklađivanje sa životnom dobi i polom pacijenta, jer se fiziološke koncentracije drastično menjaju tokom života.

  • Povišene vrijednosti: Ukazuju na stanja hipersekrecije hormona rasta, poput akromegalije ili gigantizma. Blago povišene vrijednosti mogu se fiziološki naći tokom pubertetskog zamaha rasta te u kasnijim fazama trudnoće.
  • Snižene vrijednosti: Često ukazuju na deficit hormona rasta (hipopituitarizam), rezistenciju na hormon rasta (Laronov sindrom), ali mogu biti i posljedica neadekvatne ishrane (anoreksija, gladovanje), teških oboljenja jetre, hronične bubrežne insuficijencije ili slabo kontrolisanog dijabetesa.

Važne napomene

Nivoi IGF-1 prirodno dostižu vrhunac u pubertetu, nakon čega u odrasloj dobi sukcesivno opadaju. Svaka laboratorija mora primjenjivati specifične referentne opsege stratifikovane po starosnim dobima. Rezultat testa uvek treba tumačiti uz konsultaciju sa endokrinologom i u sklopu dopunskih dijagnostičkih testova, poput testa stimulacije ili supresije hormona rasta.