Mjerenje koncentracije laktata (mliječne kiseline) u krvi predstavlja ključni biohemijski parametar za procjenu oksigenacije tkiva i metaboličkog statusa. Laktat nastaje kao sporedni proizvod anaerobnog metabolizma glukoze, kada ćelije uslijed nedostatka kiseonika preglavljuju na anaerobni put razgradnje. Značajno povišene vrijednosti laktata ukazuju na tkivnu hipoksiju, smanjenu perfuziju organa ili ozbiljne poremećaje u radu ćelija, zbog čega je ovaj test od kritičnog značaja u urgentnoj i intenzivnoj medicini.
Kome se test preporučuje
Određivanje laktata se primjenjuje prvenstveno kod kritično oboljelih pacijenata i u stanju hitnih medicinskih indikacija. Glavne situacije za testiranje uključuju:
- Sumnju na sepsu i septički šok.
- Procjenu težine kardiogenog, hipovolemijskog ili distributivnog šoka.
- Sumnju na tkivnu ishemiju (npr. ishemiju crijeva).
- Praćenje pacijenata sa teškom respiratornom insuficijencijom.
- Sumnju na trovanja (npr. ugljen-monoksidom ili metforminom).
- Dijagnostiku rijetkih urođenih metaboličkih poremećaja kod djece.
Priprema i uzorak
Uzorak za analizu je venska ili arterijska krv, a u određenim uslovima i kapilarna krv. Za rutinsko mjerenje preferira se uzimanje krvi bez dugotrajne primjene povezivača udova, jer staza krvi i stiskanje šake mogu lažno povisiti nivo laktata. Pacijent bi trebao mirovati prije uzimanja uzorka i izbjegavati fizički napor. Uzorak se mora brzo transportovati do laboratorije ili obraditi na analizatoru uz bolesnički krevet.