Mikoplazme su specifični mikroorganizmi koji nemaju ćelijski zid, što ih čini otpornim na mnoge standardne antibiotike poput penicilina. U humanoj medicini najznačajnije su vrste Mycoplasma pneumoniae, koja uzrokuje infekcije respiratornog trakta, te Mycoplasma hominis i Mycoplasma genitalium, koje zahvataju urogenitalni sistem. Laboratorijske metode za detekciju ovih uzročnika uključuju serološke testove za dokazivanje specifičnih antitijela (IgM i IgG) ili molekularne PCR testove koji direktno identifikuju genetski materijal bakterije u uzorku.
Kome se test preporučuje
Testiranje na mikoplazmu preporučuje se osobama koje imaju simptome respiratornih ili urogenitalnih infekcija kod kojih se sumnja na ovog specifičnog uzročnika. Indikacije obuhvataju:
- Dugotrajni, suhi kašalj, blagu groznicu i malaksalost koji ukazuju na atipičnu upalu pluća
- Simptome urogenitalnih infekcija poput peckanja pri mokrenju, iscjedka ili bolova u zdjelici
- Dijagnostičku obradu hroničnih upala rektuma, grlića materice ili mokraćnih kanala
- Ispitivanje uzroka neplodnosti ili ponovljenih spontanih pobačaja
- Sumnju na spolno prenosive infekcije kod izloženih osoba ili partnera
Priprema i uzorak
Vrsta uzorka zavisi od ciljane dijagnoze i primijenjene metode. Za serološko testiranje na Mycoplasma pneumoniae uzima se uzorak venske krvi. Za PCR dijagnostiku respiratornih infekcija uzima se bris ždrijela ili nazofarinksa. Kod urogenitalnih infekcija uzimaju się bris uretre, grlića materice ili prvi mlaz prve jutarnje mokraće. Za urogenitalne briseve i uzorke urina preporučuje se suzdržavanje od mokrenja najmanje dva sata prije uzimanja uzorka, te izbjegavanje upotrebe lokalnih antiseptika ili vaginaleta.