Nevalidirani ili zavaravajući laboratorijski testovi predstavljaju dijagnostičke postupke koji nemaju naučno dokazanu analitičku tačnost, dijagnostičku specifičnost niti kliničku korisnost. Iako se često intenzivno komercijaliziraju i promovišu kao napredne ili alternativne metode za otkrivanje intolerancija, toksina, hroničnog umora ili hormonalnih poremećaja, ovi testovi nisu prihvaćeni od strane zvaničnih zdravstvenih autoriteta i stručnih udruženja laboratorijske medicine.
Kome se test preporučuje
Službene smjernice laboratorijske medicine ne preporučuju izvođenje nevalidiranih testova niti u jednoj indikaciji. Umjesto njih, pacijentima se savjetuje obavljanje naučno utemeljenih analiza. Preporuke obuhvataju:
- Izbjegavanje komercijalnih testova koji se nude izvan registrovanih zdravstvenih ustanova.
- Oprez kod testova koji obećavaju jednostavnu dijagnozu kompleksnih i neodređenih simptoma.
- Obavezna konsultacija sa licenciranim ljekarom ili specijalistom prije naručivanja nekonvencionalnih analiza.
- Korištenje originates validates dijagnostičkih metoda usklađenih sa zvaničnim medicinskim dokazima.
Priprema i uzorak
Zavisno od vrste nevalidiranog testa, kao uzorak se mogu tražiti krv, pljuvačka, kosa, urin ili stolica. Često se od pacijenata zahtijevaju posebni, ponekad i potencijalno opasni protokoli pripreme, poput primjene sredstava za takozvanu provokaciju organizma ili dugotrajnog rigoroznog posta. Takve pripreme nemaju naučno opravdanje i mogu uzrokovati zdravstvene komplikacije kod pacijenata.