Test na olovo u krvi mjeri ukupnu koncentraciju olova, toksičnog teškog metala koji nema poznatu biološku funkciju u ljudskom organizmu. Olovo ulazi u tijelo inhalacijom prašine ili ingestijom kontaminirane vode i hrane, nakon čega se vezuje za crvena krvna zrnca i distribuira u meka tkiva i kosti. Budući da se olovo kumulira u organizmu, čak i izloženost malim dozama tokom dužeg vremenskog perioda može izazvati hronično trovanje. Metal je izuzetno neurotoksičan i oštećuje centralni i periferni nervni sistem, bubrege, hematopoetski sistem i kardiovaskularni aparat, pri čemu su djeca najosjetljivija populacijska grupa.
Kome se test preporučuje
Određivanje nivoa olova u krvi indikovano je kod sumnje na profesionalnu ili ekološku izloženost. Test se preporučuje u sljedećim slučajevima:
- Radnici zaposleni u industriji baterija, reciklaži metala, građevinarstvu i lakirnicama
- Djeca koja žive u starijim objektima sa olovnim bojama ili vodovodnim cijevima
- Pojava neobjašnjene mikrocitne anemije otporne na terapiju gvožđem
- Prisustvo neuroloških simptoma poput razdražljivosti, slabije koncentracije ili neuropa tije
- Pacijenti sa nespecifičnim abdominalnim grčevima (tzv. olovne kolike)
- Praćenje uspješnosti kelatne terapije kod potvrdjenog trovanja
Priprema i uzorak
Uzorak za analizu je puna venska ili kapilarna krv uzeta u posebne epruvete bez tragova metala. Posebna priprema u smislu gladovanja nije potrebna. Najvažniji korak pri uzimanju uzorka jeste rigorozna dekontaminacija kože na mjestu uboda kako bi se spriječila vanjska kontaminacija uzorka česticama olova iz okoline, što bi moglo dati lažno povišene rezultate.