Mjerenje koncentracije sirolimusa (poznatog i kao rapamicin) u krvi predstavlja važan dio terapijskog nadzora lijekova (TDM). Sirolimus je snažan imunosupresivni lijek koji se prvenstveno koristi za sprečavanje odbacivanja presađenih organa, naročito bubrega. Budući da sirolimus ima usku terapijsku širinu, održavanje njegove koncentracije u krvi unutar tačno definisanog raspona ključno je za postizanje optimalne efikasnosti bez izazivanja ozbiljnih toksičnih nuspojava ili gubitka transplantata.
Kome se test preporučuje
Test se redovno provodi kod svih pacijenata koji su na terapiji sirolimusom, osobito u sljedećim situacijama:
- Rutinsko praćenje pacijenata nakon presađivanja bubrega ili drugih organa
- Podešavanje doze nakon započinjanja terapije ili promjene režima doziranja
- Sumnja na nedovoljnu imunosupresiju ili znakove odbacivanja transplantata
- Sumnja na toksičnost lijeka (npr. izražena hiperlipidemija, trombocitopenija ili bubrežna disfunkcija)
- Procjena redovnosti uzimanja terapije od strane pacijenta
- Uvođenje ili ukidanje lijekova koji stupaju u interakciju sa sirolimusom
Priprema i uzorak
Za analizu je potreban uzorak pune venske krvi uzeta u epruvetu sa antikoagulansom (EDTA). Veoma je važno da se uzorak krvi uzme neposredno prije sljedeće planirane doze lijeka (tzv. najniža koncentracija u serumu ili "trough" nivo). Pacijent ne bi trebao uzeti jutarnju dozu sirolimusa prije vađenja krvi. Također je potrebno informisati ljekara o svim drugim lijekovima ili dodacima prehrani koje pacijent koristi.