Takrolimus je snažan imunosupresivni lijek iz grupe inhibitora kalcineurina koji se široko primjenjuje za sprečavanje odbacivanja presađenih organa, kao što su bubreg, jetra, srce i pluća. Djeluje tako što potiskuje aktivaciju T-limfocita i time smanjuje imunološki odgovor organizma na alogeni graft. Takrolimus karakteriše uska terapijska širina i velika individualna varijabilnost u farmakokinetici, zbog čega je redovno praćenje njegove koncentracije u krvi ključno za postizanje optimalnog terapijskog efekta uz minimalan rizik od toksičnosti.
Kome se test preporučuje
Laboratorijsko određivanje koncentracije takrolimusa preporučuje se svim pacijentima koji su na terapiji ovim lijekom. Glavne indikacije obuhvataju:
- Rutinsko praćenje i prilagođavanje doze lijeka nakon transplantacije organa
- Sumnju na nedovoljnu imunosupresiju i rizik od odbacivanja transplantata
- Sumnju na toksičnost lijeka, posebno pri pojavi znakova oštećenja bubrega (nefrotoksičnost) ili neuroloških simptoma
- Uvođenje novih lijekova u terapiju koji mogu stupiti u interakciju s takrolimusom
- Procjenu redovnosti uzimanja terapije (komplijanse) od strane pacijenta
Priprema i uzorak
Za analizu se koristi uzorak pune krvi uzeta u epruvetu s antikoagulansom (EDTA). Standardno se mjeri najniža (trofijska) koncentracija lijeka u krvi. To znači da se uzorak krvi mora izvaditi neposredno prije uzimanja sljedeće planirane doze takrolimusa, najčešće 12 sati nakon prethodne doze kod režima davanja dva puta dnevno. Pacijent treba obavijestiti osoblje o tačnom vremenu uzimanja posljednje doze lijeka.