Test tolerancije na laktozu je dijagnostički postupak kojim se procjenjuje sposobnost tankog crijeva da razgradi laktozu, složeni šećer koji se prirodno nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima. Razgradnju vrši enzim laktaza, prevodeći laktozu u jednostavne šećere — glukozu i galaktozu, koji se potom apsorbuju u krvotok. Ukoliko je aktivnost laktaze smanjena ili odsutna, laktoza ostaje nerazgrađena u crijevima, uzrokujući probavne smetnje. Mjerenjem porasta koncentracije glukoze u krvi u definisanim vremenskim intervalima nakon konzumiranja rastvora laktoze indirektno se utvrđuje prisustvo i funkcionalnost ovog enzima.
Kome se test preporučuje
Ovaj test se prvenstveno indikuje kod osoba koje navode učestale stomačne opstipacije ili gastrointestinalne tegobe neposredno nakon konzumacije mliječnih namirnica. Glavne indikacije uključuju:
- Pojavu nadutosti, grčeva i pojačanih gasova nakon obroka koji sadrže mlijeko
- Hronični proljev nejasne etiologije kod djece i odraslih
- Sumnju na primarni (genetski) ili sekundarni nedostatak laktaze
- Diferencijalnu dijagnozu sindroma iritabilnog crijeva (IBS)
- Procjenu oporavka sluznice crijeva nakon preboljenog gastroenteritisa ili infekcija
Priprema i uzorak
Za izvođenje testa koristi se uzorak venske ili kapilarne krvi. Pacijent mora doći na testiranje potpuno natašte, što podrazumijeva suzdržavanje od hrane i pića (osim vode) u trajanju od 8 do 12 sati prije izvođenja testa. Tokom ispitivanja, pacijent prvo daje nulti uzorak krvi, a zatim popije definisanu količinu rastvora laktoze. Uzorci krvi se potom uzimaju u pravilnim vremenskim razmacima (najčešće na 30, 60, 90 i 120 minuta). Tokom trajanja testa pacijent treba mirovati i ne smije pušiti niti konzumirati hranu.