Testiranje na virus Zapadnog Nila (West Nile Virus)

Redakcija LabMedicina.org

Test na virus Zapadnog Nila detektuje prisustvo antitijela ili genetskog materijala virusa u krvi ili likvoru, pomažući u dijagnostici infekcije.

Testiranje na virus Zapadnog Nila obuhvata laboratorijske analize koje se koriste za potvrdu prisustva ovog virusa ili imunološkog odgovora organizma na infekciju. Virus Zapadnog Nila je arbo-virus koji se na ljude najčešće prenosi ubodom zaraženog komarca. Dok većina zaraženih osoba ne razvije nikakve simptome ili ima blage simptome slične gripu (groznica, glavobolja, bolovi u mišićima), kod malog procenta inficiranih virus može zahvatiti centralni nervni sistem. To dovodi do teških, potencijalno po život opasnih stanja poput meningitis-a, encefalitisa ili akutne mlohave kljenuti. Pravovremena dijagnostika ključna je za adekvatno zbrinjavanje pacijenata i sprovođenje epidemiološkog nadzora.

Kome se test preporučuje

Testiranje se primjenjuje kod pacijenata sa kliničkom slikom koja ukazuje na akutnu infekciju ili neuroinvazivni oblik bolesti, posebno tokom sezone aktivnosti komaraca.

  • Osobama sa naglim nastankom povišene tjelesne temperature, jakom glavoboljom i izraženo malaksalošću
  • Pacijentima sa znakovima zahvaćenosti centralnog nervnog sistema (ukočen vrat, dezorijentacija, konfuzija, tremor)
  • Osobama koje razviju neurološke simptome nakon boravka u područjima sa potvrdjenom cirkulacijom virusa
  • Hospitaliziranim pacijentima sa neobjašnjenim aseptičnim meningitisom ili encefalitisom
  • Pacijentima sa oslabljenim imunitetom koji imaju febrilno stanje nejasnog porijekla tokom ljetnih i jesenskih mjeseci

Priprema i uzorak

Za dijagnostiku se primarno koristi uzorak venske krvi (serum), a kod sumnje na neuroinvazivni oblik bolesti i uzorak cerebrospinalne tečnosti (likvor) dobijen lumbalnom punkcijom. Posebne pripreme u vidu izbjegavanja hrane i pića nisu potrebne. Važno je uzorak uzeti u odgovarajuće vrijeme u odnosu na početak simptoma, jer se serološki markeri i prisustvo virusne RNA mijenjaju tokom toka bolesti.

Tumačenje nalaza

Laboratorijska dijagnostika oslanja se na detekciju specifičnih IgM i IgG antitijela pomoću ELISA metoda, ili na dokazivanje virusne RNA molekularnom metodom RT-PCR.

  • Pozitivan IgM test (u krvi ili likvoru): Ukazuje na nedavnu ili akutnu infekciju virusom Zapadnog Nila. Prisustvo IgM antitijela u likvoru snažan je dokaz neuroinvazivne bolesti.
  • Pozitivan IgG test uz porast titra: Potvrđuje nedavnu infekciju ili raniji kontakt sa virusom (stvoreni imunitet).
  • Pozitivan PCR nalaz: Potvrđuje prisustvo genetskog materijala virusa u ranoj fazi infekcije, prije nego što se razvije serološki odgovor.
  • Negativan nalaz: Ne isključuje u potpunosti infekciju ukoliko je uzorak uzet prerano, te je u slučaju sumnje potrebno ponoviti testiranje nakon nekoliko dana.

Važne napomene

Tumačenje seroloških nalaza zahtijeva oprez zbog mogućih ukrštenih reakcija sa drugim flavivirusima, kao što su virus krpeljnog encefalitisa, denga virus ili virus žute groznice (uključujući i vakcinisane osobe). Konačna dijagnoza se postavlja isključivo objedinjavanjem kliničke slike, epidemioloških podataka i laboratorijskih parametara. Referentni rezultati se izražavaju kvalitativno, a interpretacija zavisi od primijenjene metodologije laboratorije.