Testovi na Varicella-Zoster virus (VZV) obuhvataju serološke i molekularne analize koje služe za detekciju primarne infekcije ovim virusom ili njegove reaktywacije. Varicella-Zoster virus uzrokuje dvije različite kliničke slike: varičelu (vodene kozice) tokom primarnog kontakta, obično u djetinjstvu, te herpes zoster koji nastaje reaktivacijom uspavanog virusa u nervnim ganglionima godinama ili decenijama kasnije. Određivanje antitijela ili samog genetskog materijala virusa omogućava preciznu dijagnozu i procjenu imunološkog statusa.
Kome se test preporučuje
Dijagnostika VZV-a primjenjuje se kod nejasnih kliničkih slika, opasnosti od komplikacija ili potrebe za provjerom imunog statusa. Preporučuje se u sljedećim situacijama:
- Potvrda dijagnoze kod osoba sa netipičnim osipom ili mjehurićima na koži.
- Trudnicama koje su bile u kontaktu sa oboljelim, a nisu sigurne da li su preboljele vodene kozice.
- Procjena imuniteta zdravstvenih radnika i osoba koje rade sa osjetljivim grupama pacijenata.
- Dijagnostika komplikacija izazvanih VZV-om, poput encefalitisa, pneumonije ili neuroloških ispada.
- Pacijentima sa oslabljenim imunitetom koji imaju teške ili hronične oblike osipa na koži.
Priprema i uzorak
Vrsta uzorka zavisi od primijenjene metode: za serološko testiranje (određivanje IgM i IgG antitijela) uzima se venska krv. Za direktnu detekciju virusa metodom lančane reakcije polimeraze (PCR) koristi se bris ili tečnost uzeta direktno sa svježeg mjehurića na koži, a u slučajevima neuroloških komplikacija uzorak likvora. Za ove analize nije potrebna posebna priprema pacijenta, ali je poželjno da se uzorak sa kože uzme što ranije, dok su mjehurići još svježi i napunjeni tečnošću.