Vanilmandelična kiselina (VMA) je glavni završni metabolit kateholamina – hormona adrenalina i noradrenalina koji se primarno sintetišu u srži nadbubrežne žlijezde i simpatičkom živčanom sistemu. Nakon što obave svoju funkciju u organizmu, kateholamini se razgrađuju u jetri i bubrezima do VMA, koja se potom izlučuje putem mokraće. Mjerenje koncentracije VMA u 24-satnom urinu klinički je značajno za otkrivanje stanja povezanih s prekomjernim lučenjem kateholamina, što je karakteristika određenih neuroendokrinih tumora.
Kome se test preporučuje
Testiranje vanilmandelične kiseline u urinu preporučuje se u cilju dijagnostike i praćenja specifičnih stanja i oboljenja:
- Sumnja na feohromocitom kod odraslih pacijenata sa simptomima kao što su nagli skokovi krvnog pritiska, profuzno znojenje, glavobolje i palpitacije.
- Sumnja na neuroblastom ili ganglioneurom kod odojčadi i male djece.
- Procjena pacijenata s teškom, rezistentnom hipertenzijom koja ne reaguje na standardnu antihypertenzivnu terapiju.
- Praćenje uspješnosti hirurškog uklanjanja tumora ili hemoterapije kod potvrđenih neuroendokrinih tumora.
- Nadzor pacijenata radi pravovremenog otkrivanja eventualnog recidiva bolesti.
Priprema i uzorak
Za određivanje VMA prikuplja se 24-satni uzorak urina. Kako bi rezultati bili pouzdani, potrebna je stroga priprema pacijenta 2 do 3 dana prije i tokom sakupljanja urina. Potrebno je izbjegavati hranu koja sadrži vaniliju, banane, čokoladu, citruse, kafu i čaj. Također, u dogovoru s ljekarom, potrebno je privremeno obustaviti primjenu lijekova koji mogu uticati na metabolizam kateholamina (poput nekih antihipertenziva i antidepresiva). Posuda za sakupljanje urina često sadrži kiselinu kao konzervans, stoga je važno pridržavati se uputa o rukovanju.