Vankomicin je snažan glikopeptidni antibiotik koji se primjenjuje u liječenju teških, po život opasnih bakterijskih infekcija uzrokovanih gram-pozitivnim mikroorganizmima, posebno sojevima otpornim na meticilin poput Staphylococcus aureus (MRSA). Zbog uske terapijske širine i značajne varijabilnosti u njegovom izlučivanju iz organizma, terapijsko praćenje koncentracije vankomicina u krvi (engl. Therapeutic Drug Monitoring – TDM) od ključne je važnosti. Pravilno doziranje osigurava kliničku djelotvornost lijeka uz minimalan rizik od razvoja teških nuspojava, prvenstveno oštećenja bubrega i sluha.
Kome se test preporučuje
Ljekar indicira mjerenje nivoa vankomicina kod svih pacijenata koji su na parenteralnoj terapiji ovim antibiotikom, a posebno u sljedećim situacijama:
- Praćenje terapije kod teških sistemskih infekcija poput sepse, endokarditisa, osteomijelitisa i bakterijskog meningitisa.
- Pacijenti s već postojećim oštećenjem bubrežne funkcije ili oni kod kojih dolazi do naglih promjena u bubrežnoj funkciji.
- Kritično oboljeli pacijenti u jedinicama intenzivne njege te pacijenti na hemodijalizi.
- Istovremena primjena drugih potencijalno nefrotoksičnih ili ototoksičnih lijekova (npr. aminoglikozidi, furosemid).
- Izostanak očekivanog kliničkog odgovora na primijenjenu terapiju ili sumnja na toksične nuspojave.
Priprema i uzorak
Za analizu se uzima uzorak venske krvi (serum ili plazma). Za tačnost rezultata od presudnog je značaja precizno evidentiranje vremena uzimanja uzorka u odnosu na vrijeme i trajanje primjene doze lijeka. Najčešće se mjeri tzv. najniža (izravnavajuća) koncentracija (engl. trough level), koja se uzima neposredno prije primjene sljedeće doze antibiotika. U specifičnim kliničkim okolnostima može se mjeriti i vršna koncentracija (engl. peak level), obično 30 do 60 minuta nakon završetka infuzije lijeka. Posebne pripreme u smislu ishrane nisu potrebne.